Toksini u hrani – tihi otrovi ubojice

„Što da radim? Od nečega moram umrijeti.“ Tu rečenicu često čujem kad spomenem toksine u hrani. No, ljudi krenu razmišljati drugačije kad im liječnik kaže da s njihovim zdravljem ipak nešto nije u redu, a imaju samo 40-ak ili 50-ak godina. Svi ćemo jednog dana umrijeti, ali ako mene pitaš, radije bih umrla od starosti nego od bolesti.

Toksini u hrani postaju sve važnija tema u ludom vremenu u kojem živimo. Toksini predstavljaju otrove, tj. neželjene i opasne tvari koje se nalaze svuda oko nas.

Reći ćeš „ništa novo, to smo znali“, ali ako ti kažem kako oni postaju sastavni dio organizma i da godišnje unesemo oko 6,5 kg kemikalija, hoćeš li im onda dati više pozornosti?

S toksinima iz hrane naša se tijela svakodnevno bore (doslovno), a mogu ti reći da sam i sama ostala u šoku kad sam proučila količinu i raznovrsnost toksina koji dolaze iz hrane.

Bitno je znati da toksini u hrani nastaju u samoj prirodi (npr. toksične gljive), tijekom uzgoja (pesticidi i gnojiva s ciljem većih prinosa), industrijske obrade, dorade i proizvodnje (svi mogući aditivi – poznatiji kao E brojevi), ali i tijekom kuhanja i pečenja!

Provela sam istraživanje vezano uz toksine u hrani: 99 % ispitanika smatra kako je utjecaj toksina velik ili izuzetno velik. Nažalost samo oko 50 % ispitanika pokušava nekako maknuti ili smanjiti toksine u hrani.

Ako si kao i većina mojih ispitanika, onda misliš da se toksini u hrani u najvećoj mjeri stvaraju tijekom uzgoja (pesticidi, gnojiva) i tijekom industrijske obrade/dorade hrane, tj. proizvodnje (aditivi). Samo 2 % ispitanika misli da se toksini stvaraju termičkom obradom. No, u praksi to nije tako.

Pet otrova koji najčešće prate termičku obradu hrane su akrilamid, napredni krajnji produkti glikacije, policiklički aromatski ugljikovodici (toksini), heterociklički amini i nitrozamini.

Akrilamid je kemijski međuproizvod koji djeluje kancerogeno, neurotoksično i genotoksično na ljude i životinje. Nastaje u hrani bogatoj ugljikohidratima koja se obrađuje prženjem, pečenjem, grilanjem, odnosno termičkom obradom na visokim temperaturama.

Što je viša temperatura i dulje pečenje, to količine akrilamida eksponencijalno rastu, dok prilikom kuhanja i kuhanja na pari akrilamid ne nastaje (jer on nastaje iznad 120 °C, a voda ključa na 100 °C). Najgora hrana po pitanju akrilamida je čips. No, ima ga i u krekerima, perecima, keksima, napolitankama, kruhu (posebno tost!), pahuljicama za doručak, duhanskom dimu, kavi.

Na slici možeš vidjeti najštetniju hranu po pitanju akrilamida.

Izvor slike: otrovnirat.blogspot.com

Moja preporuka za izbjegavanje akrilamida je da jedeš puno sirovog povrća i voća i kuhaš hranu, a dodatno ti preporučujem da kuhaš na pari (pogledaj moju preporuku), izbjegavaj prženu hranu i grickalice. Ako pržiš hranu, prži je što kraće i na nižim temperaturama.

Napredni krajnji produkti glikacije (AGE) nastaju termičkom obradom, odnosno pečenjem i prženjem. Najviše razine ovih otrova starenja sadrže meso, sir i visokoprerađene prehrambene namirnice, a najniže razine žitarice, mahunarke, svježe povrće i voće. Preporučuje se da se meso termički obrađuje kuhanjem u vodi ili na pari, a tek onda kratko ispeče, ako voliš takav način pripreme.

Perad se pokazala najgorom jer sadržava 20 % više AGE-a od govedine, a najgora je piletina s roštilja, prženi pileći batak, prženi pileći zabatak, pileća prsa iz pećnice, pileća prsa iz friteze. Važno je napomenuti da čak i umjereno smanjenje unosa mesa može prepoloviti dnevni unos AGE-a.

Za policikličke aromatske ugljikovodike važno je napomenuti kako su oni kancerogeni. Ovim smo toksinima najviše izloženi preko zraka. Jednom kad su u zraku, zagađuju sve. Najviše PAH-ova u hranu dospijeva termičkom obradom hrane, odnosno zagrijavanjem, prženjem, sušenjem, dimljenjem, roštiljanjem i pečenjem. Veliki problem je meso s roštilja!

Meso pripremljeno na roštilju može imati različiti sadržaj PAH spojeva ovisno o vremenu pečenja, vrsti i količini drva (ili drugog načina zagrijavanja), vrsti mesa (najgora je govedina!). Osim mesa s roštilja, posebnu pozornost treba pridati prženju mesa na ulju.

Heterociklički amini dokazani su u ribi i mesu s roštilja, odnosno nastaju u mesu i ribi pri visokim temperaturama (prženje, pečenje, pečenje u velikoj količini ulja ili masti i dimljenje). Veliki izazov su sokovi od pečenja mesa (tzv. umak), koji predstavljaju visok rizik od raka debelog crijeva.

Nitrozamini su kemijski spojevi koji su u najvećoj mjeri rezultat kuhanja hrane i jako su dobro poznati kao kancerogeni. Koriste se u proizvodnji pesticida i kozmetičkih proizvoda, a ovdje je važno spomenuti nitrate i nitrite koji se dodaju hrani kao konzervansi.

Otrova ima najviše u procesiranom mesu (kobasice, hot-dog, slanina, naresci) i proizvodima od sira koji su konzervirani s nitritnom soli za kiseljenje, kao i u stočnoj hrani, nemasnom mlijeku u prahu, ribi, ribljim proizvodima, pivu i duhanskom dimu.

I na kraju, savjeti kako smanjiti i izbjeći toksine u hrani

• Konzumiraj organske proizvode (svježe ubrano, sezonski, lokalno)
• Čisti hranu pomoću ozonatora, zeolita
• Ne proizvodi dodatne otrove – minimiziraj termičku obradu pečenjem, prženjem i grilanjem!
• Provodi detokse organizma (2–4 puta godišnje)

Zaključak: jedi mnogo svježeg voća i povrća, a ono što moraš termički obraditi – kuhaj na pari! 😊 Kuhanjem na pari gubi se najmanje vitamina i minerala (u usporedbi s ostalim termičkim obradama hrane), a stvara se najmanje toksina.

U svojim tečajevima posebnu pažnju pridajem različitim temama vezanim uz hranu, a jedna od njih su upravo toksini koji se stvaraju termičkom obradom. Pogledaj video ispod teksta i zauvijek prestani trovati sebe i svoje najdraže.