Jednom kada se nađete suočeni s rečenicom: „Imate rak“ i kada svaka slijedeća pretraga potvrđuje onu prije i nadoda još malo težine, definitivno vam se život promijeni naglavačke i to veoma brzo. Prebrzo. Postajete bolesnik i učestali gost onkoloških odjela i dugih hodnika i sve to kao da promatrate van svog tijela. Imate dojam da se to događa nekom drugom, ali vraški dobro vidite da ste to vi, i samo vi.
Moje putovanje prema iscjeljenju još uvijek traje. Nisam došla do onog momenta: „više nemate rak“. Ali negdje duboko u sebi znam i osjećam da hoću, ali prihvaćam da taj put neće biti lak. Ali isto tako uviđam da je taj put obogaćen mnogim divnim uvidima, saznanjima, najboljom obitelji i prijateljima koji su tu, motivirajućim učiteljima, hrabrim cimericama, divnim liječnicima i sestrama, predivnom podržavajućom 3H hranom bez koje cijela ova priča ne bi ni imala smisla da ju pričam ovdje.
Kreacija je milostiva i puna ljubavi zapravo. Svaki dan mogu vidjeti gomilu ljepote i ljubavi, koju nekad prije bolesti, možda ne bih ni primjetila. Ne zato što je nije bilo nego jednostavno ne zastanete i ne pomirišite cvijet. Stalno negdje jurite, još ovo, još ono, a da ne pričam da je i svijet doživio kolektivni stres i zatvor. Što se odrazilo na sve nas na svakojake načine. Nitko nije išao na sistematske i redovne preglede, i nekima se to obilo o glavu. Ja sam jedna od tih kojoj se obilo o glavu. Osobito zato što nisam nikada bila bolesna i brojim svega par prehlada u životu. Na kraju ispadne da nisam pokupila vanjski virus svo ovo vrijeme a bojao ga se čitav svijet, nego su moje stanice počele jesti same sebe. Bolest, to sam ja, moje navike, programi, uvjerenja, i ponajviše hrana koja se tada činila ok. No tek sad uviđam milion grešaka koje su samo nadolile ulje na vatru stresa. Ima i nešto genetike jer su mi obje bake imale rak. Jedna baka je umrla, jedna je još živa i trčkara Samoborskim gorjem već 93 godine.
Pola svog života sam radila stvari za koje bi većina ljudi rekla da su zdrave. Bila sam vegetarijanka, vježbala sam, planinarila sam, vozila bicikl, i po medicinskim tabelama nisam bila u kategoriji visokorizičnih ljudi za dobiti rak. Pa ipak, našla sam se s druge strane zida, slušajući riječi koje nikada ne želite čuti i gledajući u stepenice na kojima sam se igrala kao djevojčica. I tako nekim sinkronicitetom sam baš upoznala Anitu i doslovno je bila prva osoba kojoj sam na glas rekla svoju dijagnozu. Ne znam kako se to dogodilo, ali dogodilo se i ja sam veoma zahvalna da se dogodilo upravo tako.
Prolazeći kroz onkološki odjel i kemoterapiju, prolazila sam tečaj po tečaj, savjet po savjet, radionicu po radionicu 3H koncepta i ne samo da sam naučila jako puno, nego sam uočila gdje sam sve griješila u prehrani i kako sam neke namirnice krivo kombinirala. Dobila sam ogromno znanje i bazu da znam što i gdje da istražujem dalje sve vezano uz prehranu i na koje sve načine su ljudi izlječili neizlječivo. Zahvaljujući 3H konceptu privukla sam čuda i čudnovate ljude. Ljude čiste od bolesti godinama nakon dijagnoze. Ljude koji su pobijedili neizlječivo ali i sami sebe, svoje navike, drame, uloge i uvjerenja.
Kroz 3H Food koncept, Anita stalno ponavlja da nismo samo ono što jedemo, ima tu i onoga što jede nas. Iz ove svoje trenutne faze u životu, definitivo se slažem sa tom tvrdnjom. Kod mene i jest slučaj da sam više jela samu sebe nego što sam se nezdravo hranila. Ali, priznajem. Bilo je tu i industrijske hrane, hrane s nogu, hrane na brzinu, preskakanja obroka, nesvjesnog natrpavanja, slatkog….ma bilo je. Sada više nije ni važno što je bilo. Važno je ono što je sada. A sada je vrijeme kada jako pazim što, kako i kada jedem, s čime i zašto. Jedem svjesno i s namjerom. Nekada nisam bila osoba od kuhinje. A sada baš uživam u hrani, pripremi, ukrašavanju, bojama, mirisima, pa čak radim i torte. Osjećam kako mi prija i kako me snaži te po svemu sudeći iscjeljuje. Kroz onkološke terapije prolazim dosta dobro, skoro da ne osjećam nuspojave, a osobito ne one strašne o kojima svi čujemo. I ja, ali i moj liječnik smo uvjereni da je to zbog hrane i načina na koji sada živim. Ali i načina na koji sam prije živjela jer sam tamo došla samo s rakom, bez dijabetesa, loših vena, slabog srca, pretilosti i ostalih čudesa modernog doba. Jer da bih se iscijelila, nosila sa svime, pa i sa onime što me jede, potrebno mi je gorivo. Treba imati mnogo energije da bi se izašlo sa svime na kraj, a osobito sa samim sobom, svakojakim mislima, strahovima i ostalim stvarima koje idu u paketu s dijagnozom. A to gorivo jest hrana.
3H Food koncept mi je dao jasnoću, fokus, snagu ali i radost, motivaciju i želju da apsolutno promijenim svoju prehranu. 3H Food me potaknuo da putem svojeg goriva, hrane koja podržava život, imam snage za preplivati ovu fazu života izvlačeći iz nje najbolje što mogu. Negdje u tom neredu jest moj dar. Ujedno, počela sam i sama istraživati i susretati razne ljude koji su pobijedili rak. Pogledala na stotine videa, članaka, istraživanja, pričala sa liječnicima, sestrama, udrugama, i nekako se uvijek podvuče prehrana. I stanje uma. Ali da bi održali um čistim, jasnim i fokusiranim na iscjeljenje, hrana je primarna. Biljna živa hrana. Moj 3H Food svijet je postao veliki biljni svijet raznih ljudi razasutih posvuda a koji su hranom i holističkim pristupom iscjeljenju prevladali najgore dijagnoze i preskočili nemoguće. U moru silnih informacija, 3H Food je bio baza. Nešto konkretno, jasno, detaljno a opet jednostavno i motivirajuće. Moja kuhinja, iako na oko izgleda skoro pa isto, ona je postala moja oaza zdravlja, radosti i kreativnosti. Baš onakva o kakvoj sam uvijek maštala. Zdrava, sretna i hedonistička. I ponajviše zelena, puna života, živih začina i klica.
I baš zato, što sam usred svega, i onkološke terapije i velike osobne transformacije, sagledavajući sve aspekte, i alternativne i strogo medicinske, uviđam da se liječnici otvaraju sve više prema alternativnoj medicini, imaju mnoga saznanja i znaju za mnoga istraživanja od kineske studije, preko tzv. osamnaestogodišnjeg istraživanja, do nekih studija o kojima mi je pričao moj liječnik, a tiču se povezanosti mliječnih proizvoda i raka dojke i ginekoloških rakova, u čiju kategoriju spadam i ja. Neki od njih znaju i protokole starih drevnih medicina poput ayurvede ili kineske medicine. I tako, korak po korak, kada složiš sve kockice, ne možeš se ne zapitati da li je većina hrane koju svakodnevno konzumiramo uistinu hrana. Da li uopće zaslužuje taj naziv? To je samo prehrambeni proizvod a ne hrana. Jer već i ptice na grani, a ne samo liječnici ili terapeuti znaju da je crveno meso i mesne prerađevine pune soli i konzervansa prvi uzročnik kardiovaskularnih bolesti i raka, osobito raka debelog crijeva koji je u ogromnom porastu. I upravo to je ono što dobiješ za ručak u bolnici. Ono što nikako ne bi smjeli jesti kao onkološki bolesnici. Nije li to posve uvrnuto?
No, isto tako primjećujem da se onkološki odjeli otvaraju ka nekom novom dobu. Postoje onkolozi koji su prvi koji vas podrže u zdravijim načinima ishrane, ili u nekim protokolima koje radite da bi bili dobro. Ne zanemaruju moć ljekovitog bilja ili moć biljne žive hrane. Nije im čudno, niti smiješno, niti smatraju to lošim i budalastim. Baš suprotno. Otvaraju svoje odjele predavanjima o živoj biljnoj hrani što se samo prije par godina nije moglo ni zamisliti. Danas su to dva odjela, a sutra će tako svi onkološki odjeli. Postoje ljudi koji žele ukloniti aparate s gaziranim pićima punim šećera i čokoladicama s onkoloških odjela i zamijeniti ih voćem i svježe cijeđenim sokovima. Pa će možda otići i van onkoloških i proširiti se na sve odjele i sve bolnice. Dan po dan….nešto što je bilo alternativa, postati će zdrav razum. I sudeći po novim naraštajima liječnika, to će se dogoditi uskoro.
Nina Barić
Svaka vam čast.