Menu
Etikete (deklaracije) na prehrambenim proizvodima često su zbunjujuće, pa i zavaravajuće.
Zato se postavlja pitanje možemo li im vjerovati i u kojoj mjeri.
Znamo li uopće na čega svakodnevno trošimo svoj novac?
Kao potrošači imamo pravo znati sve sastojke proizvoda, kao i točne navode hranjivih vrijednosti u namirnicama.
Transparentna obilježja na proizvodima trebala bi nam, kao potrošačima, pomoći da se lakše odlučimo za kupovinu konkretnog proizvoda i
da lako usporedimo proizvod A i proizvod B.
O pravilnosti deklaracija brinu se brojni zakoni, no praksa pokazuje svakodnevna povlaćenja proizvoda s polica iz različitih razloga.
Uz to, je li deklaracija (etiketa) ispravna ili ne, može se utvrditi tek nakon što se konkretan proizvod analizira.
Velik dio onoga što nam je zaista važno doista je napisano na pakiranju, samo mi to ne znamo pročitati.
Predlažem stoga da industriju pustimo da radi svoj posao u okviru zakona, a da ti naučiš govoriti njihov jezik.
Pozivam te na aktivno čitanje deklaracija prije konzumiranja hrane.
Za to trebaš naučiti jezik etiketa.
ZNANJE ĆE TI POMOĆI DONIJETI ISPRAVNU ODLUKU.
prehrambenim kontroverzama marketinškim iluzijama pakiranja proizvoda različitim oznakama popisu sastojaka skrivenim sastojcima E-brojevima GMO i PLU oznakama oznakama na plastičnoj ambalaži tablici nutritivnih vrijednosti (i prevodimo ju na “naš” jezik)Najvažnije od svega, naučit ćeš ČITATI i analizirati nutritivnu tablicu proizvoda.
Ovo će ti biti jedna od najkorisnijih informacija s ovog tečaja i služit će ti cijeli život.
Uz pomoć radnog lista naučit ćeš kako izračunati stvarne udjele makronutrijenata (ugljikohidrata, proteina i masti) u određenom proizvodu.
To će te učiniti pravim prehrambenim znalcem koji kupuje mudro.
S jedne strane to razumijem, ali se teško mogu složiti da je to ispravan put.
Ne čitanjem etiketa opravdavamo svoj nemar (lijenost), a svakom daljnjom kupovinom industriji šaljemo poruku da tog proizvoda želimo čim više
(svaka, baš svaka naša kupovina je glas).
U konačnici, ako mi i ne znamo što piše na etiketi, tj. što jedemo, naš organizam itekako zna, osjeća i pruža otpor.
I nije mu ugodno kad u njega ubacimo obrok prepun masnoća, štetnih boj(il)a, konzervansa, sladila, aroma,
pojačivača mirisa i okusa, stabilizatora, zgušnjivača, emulgatora.
Mogu se složiti da ne treba čitati etikete ako je hrana domaća, eko i dolazi ravno s polja u naš organizam.
Jer takva, prava, hrana, realno niti nema etiketu.
Za sve proizvode prehrambene industrije, znati čitati etikete je u današnje vrijeme ne samo poželjno, već nužno.
Korištenjem ove web stranice prihvaćaš naše Uvjete korištenja i Politiku privatnosti
